María Fernanda Campa Uranga, la Chata Geologija i revolucija Postoje zemlje u kojima su geološki odnosi izraženi na svakom koraku, a Meksiko je jedna od takvih zemalja. Okupan dvama velikim oceanima, u Meksiku se dodiruje pet tektonskih ploča te je krajolik prepun vulkana, kao što je kolosalni Popocatepetl, a veliki potresi obilježili su njegovu daleku prošlost, ali i noviju povijest. Samo u ovakvom revolucionarnom kontekstu mogla se pojaviti žena poput la Chata Campe. María Fernanda Campa Uranga rođena je u Mexico Cityju 22. ožujka 1940. u militantnoj i borbenoj ljevičarskoj obitelji. Njezin otac, Valentín Campa, bio je sindikalni vođa na željeznici i proveo je polovicu svog života u zatvoru. Njezina majka Consuelo Uranga (la Roja) bila je neumorna u borbi za prava žena i uporna braniteljica radnika. Bila je i vrlo kulturna žena, uzdržavala je obitelj svojim prijevodima s francuskog i engleskog, a u tajnosti je vodila i nekoliko novina. Između knjiga, militantnosti i ženskog utjecaja, postupno je iskovala uzbuđenu osobnost la Chata Campe. Sa samo 17 godina, María Fernanda pridružila se Meksičkoj komunističkoj partiji, započevši militantno djelovanje kao studentski vođa, što joj je omogućilo da upozna samog Che Guevaru u Sierra Maestri. Tijekom studentske pobune 1968. imala je nesreću doživjeti masakr u Tlatelolcu; ovo je bio genocid koji je ostavio mrlju na meksičkoj povijesti 20. stoljeća i trag od nekoliko stotina mrtvih na Plaza de Las Tres Culturas. La Chatino školovanje teklo je sjajno, završila je studij geološkoga inženjerstva na Nacionalnom politehničkom institutu, postavši prva žena u zemlji koja se mogla dičiti tim uspjehom. Kao geologinja, revolucionirala je odnos javnosti prema geologiji. Sudjelovala je u osnivanju Meksičkog instituta za naftu i u stvaranju skupine Grupo de Ingenieros Constitución del 17, čiji je cilj bio obraniti neotuđivo pravo građanstva na korist od podzemnih bogatstava. Godinama je radila na istraživanju ležišta za tvrtku Pemex (Petróleos Mexicanos), a tijekom tog razdoblja je i doktorirala 1977.godine. Tada je la Chata prešla na podučavanje, osnivajući Školu znanosti o Zemlji na Sveučilištu Txaco i naposljetku završila kao profesorica na Autonomnom sveučilištu Mexico City. Njezine najvažnije profesionalne značajke bile su ustrajnost i velikodušnost. Tijekom potresa 2017., već kao starija žena, vodila je grupu istraživača da kartiraju posljedice potresa u Mexico Cityju. La Chata Campa umrla je u siječnju 2019. u 78. godini života. Zastupnički dom Meksika odao joj je počast minutom šutnje. Otišla je kao borac, radikalka koja je svojoj profesiji pristupila s ideološkim ciljem. Njezina velika prijateljica, spisateljica Elena Poniatowska, posvetila joj je ovu frazu: „podižeš vihore na svom putu.“ „Geologija i revolucija“ bile su dvije strasti ove sitne geologinje, koja je voljela čitati i razgovarati; voljela je plutati kroz život kadencom tipičnom za tropske krajeve, zaštićena od turbulencija Zemlje. Samo čitanjem, proučavanjem i ispitivanjem možemo ostaviti neznanje iza sebe. Naše buđenje unapređuje kulturu. 32
RkJQdWJsaXNoZXIy MTcxMDUyNQ==