Carmina Virgili i Rodon Siguran put prema demokraciji Glavni okidači pet masovnih izumiranja u povijesti Zemlje bili su ili nagle ili dugotrajne klimatske promjene. Carminu Virgili strastveno je zanimalo najveće izumiranje, ono na prijelazu perma u trijas, koje je prije otprilike 250 milijuna godina uzrokovalo nestanak čak 96% vrsta. Ono što možda nije zamišljala, proučavajući stijene iz tog vremena, jest da će i ona sama biti pokretačka snaga važnih promjena u novijoj povijesti Španjolske. Carmina je rođena 1927. godine u imućnoj obitelji u Barceloni. Njeni roditelji su se pobrinuli da se fakultetski obrazuje u vremenu kada to nije bilo uobičajeno. Studirala je za učiteljicu, a kasnije je diplomirala i doktorirala (1956.) iz područja prirodnih znanosti na Sveučilištu u Barceloni, gdje je ujedno radila kao predavač. Imala je blizak odnos sa svojom majkom, ljekarnicom, s kojom je provela jako puno vremena na selu, prvo skupljajući biljke, a zatim i geološke uzorke. Na jednom od njezinih ranih terena prišao joj je neki čovjek koji joj je, vidjevši djevojku u grmlju, dao adresu krojačice kod koje bi se mogla zaposliti da prestane raditi poslove koji nisu za dame. To je možda bio prvi, ali ne i posljednji put da se Carmina suočila s predrasudama o ženama u muškom okruženju. Carmina je 1963. godine postala prva profesorica na Sveučilištu u Oviedu, a ujedno i treća profesorica u Španjolskoj. Njezina prisutnost je bila pomalo neobična i egzotična, te nije bila dobro prihvaćena u sveučilišnim krugovima koji još uvijek nisu bili spremni dopustiti ženama boravak na sveučilištu. Ipak je sve poteškoće s kojima se susrela nisu uspjele ograničiti te je i u nepovoljnim uvjetima pokazala vještine vođe. Godine 1968. prelazi na Sveučilište Complutense u Madridu, gdje nastavlja svoje istraživanje i podučavanje sve dok nije imenovana dekanicom Fakulteta geoloških znanosti, kao prva dekanica na jednom španjolskom fakultetu. Specijalizirala se za stratigrafiju trijasa i perma, vremena prevrata i velikih promjena, slično političkim vremenima koja je i sama proživljavala. Posljednjih godina diktature, Carmina je bila dio tajne socijalističke organizacije te se uključila u promjene koje su se događale na sveučilištu. Kao državna tajnica za sveučilišta i istraživanja, godine 1982., u prvoj vladi Felipea Gonzáleza izradila je nacrt zakona o reformi sveučilišta i zakona o znanosti. Ti zakoni bili su katalizator da zastarjelo frankističko sveučilište postane demokratsko sveučilište, predano istraživanju i otvoreno društvu. Zbog majčinih zdravstvenih problema, 1985. godine podnijela je ostavku. Nekoliko godina kasnije, neumorno je radila na širenju kulture te je vodila Colegio de España u Parizu, a 1996. godine nastavila je s političkim djelovanjem kao senatorica. Njezina ljudska i znanstvena vrijednost omogućile su joj da prevlada mnogo rodnih predrasuda, formirajući nova mjerila postizanjem važnih prekretnica koje su ženama ranije bile zabranjene. Njezina strast prema geologiji i borba za demokraciju i slobodu donijeli su joj nebrojene nagrade i priznanja različitih sveučilišta i vlade Francuske i Španjolske. Preminula je 2014. te je, doniranjem svoga tijela znanosti, i nakon smrti ovjekovječila svoju predanost istraživanju. Ostaje mi zadovoljstvo misleći da sam pridonijela stvaranju prvih koraka kojima je naše sveučilište krenulo na put prema svojoj autonomiji. 31
RkJQdWJsaXNoZXIy MTcxMDUyNQ==