Marie Tharp Osvjetljavanje misterija oceanskog dna Postoje trenuci u povijesti kada pojedinci s naizgled čudnim idejama krše sve ustaljene norme i nude nam novi način gledanja i razumijevanja svijeta. Marie Tharp suočila se s predrasudama i prijezirom kako bi osvijetlila i obojila 70% našeg planeta, razotkrivajući za nas tajne skrivene na oceanskom dnu. Marie je rođena u Michiganu (SAD) 1920. godine u obitelji koja je pokazivala ljubav prema znanosti ali i pisanju. Htjela se baviti književnošću, ali s obzirom da je to bilo dopušteno samo muškarcima; umjesto toga, diplomirala je engleski jezik i glazbu. Bila je svjesna da kao žena može biti učiteljica, tajnica ili medicinska sestra. Odabrala je prvu opciju. Međutim, 1943. godine, kada je nakon napada na Pearl Harbor SAD bio uvučen u Drugi svjetski rat, nedostatak muškaraca otvorio je ženama vrata prema novim profesionalnim područjima. Marie se tako upisala na magisterij iz geologije nafte te je nekoliko godina radila u industriji kao jedna od prvih žena u naftnoj geologiji. Godine 1948. napustila je mjesto u naftnoj tvrtki te je u potrazi za novim izazovima odlučila okušati sreću u New Yorku. Unatoč tome što je magistrirala geologiju i matematiku, mogla se prijaviti samo na radno mjesto na Sveučilištu Columbia. Tijekom Hladnog rata, vlada Sjedinjenih Američkih Država odlučila je financirati sa znatnim iznosima proučavanja oceana, a Marie se pridružila geologu Brucu Heezenu, prateći potopljene vojne zrakoplove. Kasnije su, u suradnji koja je trajala 25 godina, počeli kartirati dno sjevernog Atlantskog oceana. Bruce je bio na brodu gdje je snimao podatke, a kako je ženama bilo zabranjeno ukrcati se na brod, Marie je morala interpretirati podatke na kopnu. Godine 1953., dok je kartirala područje Srednjoatlantskog grebena, otkrila je pukotinu (rift) koja je, prema njezinim proračunima, trebala biti ogromna. Svjesna da bi to moglo biti revolucionarno otkriće, nekoliko je puta provjeravala svoje rezultate. Njezin kolega Bruce isprva je odbacio njezino otkriće kao „djevojačku priču“; ali nakon godinu dana dugotrajnih rasprava i otkrivanja novih dokaza, popustio je i prepoznao da je „djevojka“ bila u pravu. Otkriće je bilo značajno, jer je odbacilo hipotezu o širenju Zemlje i dalo vjerodostojnost dotad zanemarenoj teoriji o razmicanju kontinenata. Uz kartu sjevernogAtlantikanapravljene su i karte južnogAtlantika, Indijskog i Antarktičkog oceana i, konačno, cijelog oceanskog dna (1977.). Zahvaljujući ovim kartama, oceani više nikada neće biti jednolična, monotona plava mrlja. Njezine karte potpuno su promijenile geološko razmišljanje i dale su dokaz za teoriju tektonike ploča. Međutim, s obzirom da su njezini doprinosi bili zatajeni, znanstvena zajednica nije prepoznala njezina otkrića sve do 1990-ih. Unatoč tome, Marie se nikada nije prepustila obeshrabrenju ili ogorčenosti, jer je pred sobom imala uzbudljiv izazov: „... prazno platno koje treba ispuniti izvanrednim mogućnostima, fascinantnu slagalicu koju treba složiti. Bila je to prilika koja se dogodi jednom u životu – jednom u povijesti svijeta – prilika za svakoga, a posebno za ženu iz 1940-ih .“ Svakako je znala iskoristiti ovakvu priliku za svoj daljnji razvoj. Bila sam toliko zauzeta izradom karata da sam im dopustila raspravu. Ima istine u starom klišeju da slika vrijedi tisuću riječi. 28
RkJQdWJsaXNoZXIy MTcxMDUyNQ==