Mareta Nelle West Mjesec pod našim nogama Koliko je puta upotrijebljen izraz „pokloniti ću ti mjesec“? Mareta West nam baš i nije poklonila Zemljin satelit, ali ga je zato istraživala te je izabrala na kojem će mjestu prvi astronaut hodati 1969. godine. Nesumnjivo je da je njezin rad bio mali korak za geologe, ali veliki skok za čovječanstvo. Njezina priča započela je 57 godina ranije, u državi Oklahoma (SAD), gdje je 1915. godine rođena u obitelji američkih pionira. Nekoliko desetljeća ranije, njezini su se djed i baka odselili na zapad u sklopu državnog naseljavanja indijanskog teritorija nakon raseljavanja Indijanaca. Mareta je odrasla u gradovima Tulsa i Oklahoma City. U dobi od 22 godine diplomirala je geologiju na Sveučilištu Oklahoma, gdje je bila članica sestrinstva Kappa Kappa Gamma. Bila je pionirka, ne samo zbog svoje obiteljske povijesti, već i zbog svoje osobne predanosti poslu. Na početku svoje karijere, 1940-ih, Mareta je više od desetljeća radila kao naftni geolog u vrijeme procvata naftne i plinske industrije. Bila je prva geologinja konzultantica u Oklahomi prije nego što je 1964. godine postala prva geologinja koju je zaposlio Geološki zavod Sjedinjenih Država (USGS) u Arizoni. Dvije godine ranije, usred Hladnog rata s bivšim Sovjetskim Savezom, predsjednik John F. Kennedy održao je govor kojim je započela američka utrka na Mjesec, čija su površina i geologija još uvijek bile velike nepoznanice. Izazov koji su SAD postavile SSSR-u, koji je dotad demonstrirao svoju nadmoć u svemiru, učinio je Maretu West prvom astrogeologinjom. Bila je jedina žena u NASA-inom eksperimentalnom geološkom timu koji je pripremao prvo slijetanje na Mjesec s ljudskom posadom: misiju Apollo 11. Sudjelovala je u razvoju karata koje su se koristile za obuku astronauta i bila je odgovorna za kartiranje i označavanje najprikladnije točke slijetanja (južno od Mora tišine) za krhki lunarni modul Eagle, kojim su Armstrong i Aldrin trebali putovati u srpnju 1969. Mareta je zdušno zagovarala istraživanje svemira kao način da se „dešifrira mnogo toga što je ostalo nepoznato o našem vlastitom planetu“. Nakon povratka Apolla 11, posvetila se proučavanju informacija, uzoraka stijena i fotografija koje su astronauti prikupili; ostala je uključena, do umirovljenja, u procjeni i odabiru mjesta slijetanja za sljedeće misije na Mjesec i Mars. Umrla je 1998. godine, gotovo 30 godina nakon tog velikog znanstveno-tehnološkog izazova. Nakon njezine smrti, njen pepeo je poslan u svemir, na mjesto o kojem je toliko sanjala. Proučavanje geologije daje izvrsnu perspektivu i pomaže shvatiti da je život samo jedan trenutak u povijesti našeg planeta. 27
RkJQdWJsaXNoZXIy MTcxMDUyNQ==