Mary Anning Neobičan život uklesan u kamen Početkom 19. stoljeća, kada je skupljanje fosila bio samo hobi, a paleontologija još nije postojala kao znanost, jedna žena niže klase bez formalnog obrazovanja došla je do otkrića koja su je postavila u središte rasprava znanstvene elite. U tom vremenu, temelji geologije postavljali su se unutar nedavno osnovanog Geološkog društva Londona (osnovano 1807. g.), kluba probranih članova koji nikada nije u svoje članstvo prihvatio „majku paleontologije“, niti bilo koju drugu ženu, sve do 1919. godine. Mary Anning rođena je 1799. u Lyme Regisu, obalnom gradu u Engleskoj koji se 200 milijuna godina ranije nalazio blizu ekvatora, prekriven vodama tropskog mora. Stijene litica na kojima je Mary živjela bogate su jurskim fosilima, koje je Maryn otac prikupljao kako bi uvećao skromne obiteljske prihode. Njegova iznenadna smrt, kada je Mary bila u dobi od samo 11 godina, značila je da je obitelj morala prodavati zanimljive nalaze (kao što su amoniti i belemniti) kako bi preživjela. Od desetoro djece, samo su Mary i njezin brat Joseph preživjeli djetinjstvo. Sreća im se nasmiješila kad je Joseph pronašao lubanju nečega što je nalikovalo krokodilu. Nakon godinu dana stalnih traganja, Mary je uspjela otkriti ostatke čudnog stvorenja dugog više od 5 metara: prvog pronađenog skeleta ihtiosaura. Morski gmaz privukao je pozornost znanstvenih krugova Londona, a ugled obitelji Anning se proširio. Međutim, primanja su im bila mala, a zanimanje opasno. Iziskivalo je hod ispod litica s kojih su prijetili odroni, te je Joseph napustio ovo opasno zanimanje. Godine 1820. Mary je pronašla kostur novog morskog gmaza, plesiosaura. Vrat mu je bio iznimno dug, što je izazvalo sumnju anatoma Georgesa Cuviera, koji je sugerirao da se radi o falsifikatu. Nakon što je kontroverza riješena, a sumnje Cuviera opovrgnute, Maryin dućan počeli su posjećivati geolozi i kolekcionari iz inozemstva. O fosilima je učila sama: prepisivala je znanstvene članke, crtala ilustracije, secirala ribe i sipe... No, njezini su suvremenici njezina otkrića pripisivali božanskoj naklonosti, jer je sa samo godinu dana čudom preživjela udar groma. Mary je bila svjesna da su je „gospoda od znanosti“ iskorištavala da steknu prestiž, ne pripisujući joj pritom zasluge za njezina otkrića i takva je situacija ostala sve do 1828. godine, kada je pronašla prvi kostur pterosaura izvan Njemačke, a geolog William Buckland joj je pripisao nalaz. Anning je umrla od raka, mlada, sa samo 47 godina. Njezina su otkrića dokazala da su Zemlju u davna vremena naseljavale vrlo različite vrste, dovodeći u pitanje teoriju kreacionizma i tvoreći temelj teorije evolucije koju će Darwin formulirati 50 godina kasnije. Iako je radila daleko od formalnih institucija, neke od tih institucija zabilježile su njezino ime. Crkva Lyme Regis napravila je vitraž u njezinu čast, „u znak sjećanja na njezinu sposobnost promicanja geološke znanosti“, a Geološko društvo iz Londona objavilo je panegirik, prvi posvećen ženi i jedini panegirik u čast nečlana Društva. Skromna Mary Anning ipak je ostala zapisana u povijesti. Svijet me je tako neljubazno iskoristio, bojim se da me je učinio sumnjičavom prema svima. 15
RkJQdWJsaXNoZXIy MTcxMDUyNQ==